четвртак, 7. новембар 2013.

Stihovi : Dama

U Le Barnardin, usetala je dama,
u bez haljini, velikoga sarma.
Zaustavila je dah svima u prostoriji,
jedan konobar se sapleo,
pa sve case polomi.
Zbog neprestanog gledanja u te prelepe oci,
 devojka ustane od stola,
a decko joj odgovori :
„ Nemoj ici draga, zar ne vidis ni sama,
pored ovakvog dragulja , ne trebas mi sada. „
Zavrsilo se u dobroj atmosferi, sve dok glavni kuvar nije
zavrsio u bolnici.
Dok se vracao u kuhinju, zamisljao je scenu,
kako ispijaju sampanjac ispod Meseca belog.
Udario je u zid, polomio nos,
pao je u nesvest i tako zavrsio noc.
Gospodin u odelu je krenuo da pridje dami,
medjutim mu je pozlilo i zavrsio je vani.
Barmen je imao brkove kao Elliot Sam,
a damu uhvati neopisivi smeh.
Zacrveneo se i ukamenio , skontao je sve
i dobio otkaz, jer je zaustavio posluzivanje.
Posle pet minuta, usao deda neki,
prisao dami i privukao je k sebi.
„Publika” je pobledela,
iznenadio ih deda, dok je odveo damu ,
 uz kljuceve bmw-a.
Nastala je tisina,prosla je sarada,

svi ce se secati dame iz Le Barnardin restorana.

субота, 2. новембар 2013.

Stihovi: Ucinilo mi se



Da sam video svitca kako leti,
svetlucavim treptajima dozivao me k sebi.

Ucinilo mi se da sam cuo slavuja kako peva,
utonuo sam u san, uspavanke lepse nema.

Tako su minuti prolazili sporo,
ucinilo mi se da je vreme za ljubav novu.

Iz daleka sam video njene biserne oci,
vreme je stalo, u trenutku se stopih.

Ucinilo mi se da je prilika ispred mene,
medjutim sta obican mangup trazi pored takve zene.

Otisla je brzim hodom,
 ucinilo se da je ostavila papircic za sobom.

Prisao sam da ga pogledam , radoznao sam bio,
 ucinilo mi kao se  broj , koji se penkalom zapisan bio.


Ali ne od telefona , vec od hotelske sobe,
 izgleda da ce ostati misterija zena sa ocima,
 biserno-plave boje.