" U svakoj oronuloj dusi spava andjeo. "
среда, 16. октобар 2013.
уторак, 8. октобар 2013.
Razbacane misli : Opazanje
Granice
ne postoje. Postoje samo prepreke koje te dele od cilja.
Nije nista
zapisano unapred, tvoj zivot grade dobre i lose odluke.
Treba ziveti u sadasnjosti i gledati ka buducnosti, a ne trositi trenutke zaleci
sta ste uradili u prolosti.
Noc nema smisla
bez tame, tako i zivot nema smisla bez ljubavi.
Bez porodice si kao dan bez zore. Na kraju krajeva, koreni su ti koji
traju vecno.
Covek pun
mrznje je kao vuk samotnjak. Bez ikoga, pusten u divljenu.
Ocekivati nesto
je biti u zabludi. Budi spreman na najgore, sa osmehom na licu kad ti se desi
bolje.
Sat moze da
kasni, zbog tehnickih problema. Ali i dalje minuti otkucavaju, povratka nema.
четвртак, 3. октобар 2013.
Prica o prici : Na pola dela
I dalje se utapam
u starim uspomenama. Kao potonula ladja, brojim zrnca peska na dnu okeana. Slika
za slikom, minut za minutom. Jednostavno, vreme leti , a ja se osecam kao
statua. Kada gledam ispred sebe, sve je tako ubrzano. Dan – noc, stopili su se
u jedno.
Svako jutro me
budi melodija flaute. Stara navika gospodina Nanda. Poreklom je iz Indije. Nisam
ga pre shvatao. Izgledao je tako bezivotno. Kada nije svirao, bio je neprimetan.
Podsecao me je na coveka obmotanog zavojima – mumiju. Nit’ ziv, nit’ mrtav. Kao da je vrsen ritual balzamovanja na njemu.
U staro vreme, ritual su vodili svestenici sa maskom Anubisa.
Sada ga razumem.
Osecam se isto. Ne mogu da prebolim smrt svoje zene. Kao da je deo mene nestao,
ispario. Ponekad stavim kasetu, pa pogledam nase stare snimke. Bili smo toliko
srecni. Putovanje u Indoneziju, letovanje na obali Floride, setnje Central
Park-om. Secanja su tu, samo nje nema.

Пријавите се на:
Постови (Atom)