уторак, 8. октобар 2013.

Razbacane misli : Opazanje

Granice ne postoje. Postoje samo prepreke koje te dele od cilja.
Nije nista zapisano unapred, tvoj zivot grade dobre i lose odluke.
Treba ziveti u sadasnjosti i gledati ka buducnosti, a ne trositi trenutke zaleci sta ste uradili u prolosti.
Noc nema smisla bez tame, tako i zivot nema smisla bez ljubavi.
Bez porodice si kao dan bez zore. Na kraju krajeva, koreni su ti koji traju vecno.
Covek pun mrznje je kao vuk samotnjak. Bez ikoga, pusten u divljenu.
Ocekivati nesto je biti u zabludi. Budi spreman na najgore, sa osmehom na licu kad ti se desi bolje.
Sat moze da kasni, zbog tehnickih problema. Ali i dalje minuti otkucavaju, povratka nema.

четвртак, 3. октобар 2013.

Prica o prici : Na pola dela

I dalje se utapam u starim uspomenama. Kao potonula ladja, brojim zrnca peska na dnu okeana. Slika za slikom, minut za minutom. Jednostavno, vreme leti , a ja se osecam kao statua. Kada gledam ispred sebe, sve je tako ubrzano. Dan – noc, stopili su se u jedno.
Svako jutro me budi melodija flaute. Stara navika gospodina Nanda. Poreklom je iz Indije. Nisam ga pre shvatao. Izgledao je tako bezivotno. Kada nije svirao, bio je neprimetan. Podsecao me je na coveka obmotanog zavojima – mumiju. Nit’ ziv, nit’ mrtav.  Kao da je vrsen ritual balzamovanja na njemu. U staro vreme, ritual su vodili svestenici sa maskom Anubisa.

Sada ga razumem. Osecam se isto. Ne mogu da prebolim smrt svoje zene. Kao da je deo mene nestao, ispario. Ponekad stavim kasetu, pa pogledam nase stare snimke. Bili smo toliko srecni. Putovanje u Indoneziju, letovanje na obali Floride, setnje Central Park-om. Secanja su tu, samo nje nema.