Tata: Sine, sedi na sekund da ti ispricam nesto.
Nije u redu sto ti ovo govorim sine ali tvoj svet, danasnji
svet ne moze da se poredi sa mojim. Je l’ si mozda nekada igrao zmurke sa
drugarima? Da li ste do kolena bili prljavi jer ste trcali po kisi i blatu?
Mozes li mi reci kako je to napraviti kucicu od jastuka i jorgana i provesti
tamo popodne? Mislim da ne. Tehnologija je pojela sve to. Dok sada ti igras
igricu na tabletu, ja sam u to vreme pre 20 godina igrao fudbal ispred svoje
kuce. Je l’ se secas pre par meseci dok smo boravili kod tetke u Berlinu kako
si cmizdrio 3 sata jer nismo hteli da ti kupimo novi mobilni telefon? I ja sam
tako plakao, ali zato sto moji roditelji nisu imali da mi kupe lego kockice.
Sta mislis, kako sam upoznao svetske igrace, svetske klubove? Nisam uplaio
internet pa ukucao na google-u. Skupljao sam slicice i smesak mi je bio od uha
do uha kada mi je mama kupila 3 kesice
od jednom. To su bili dani. Simpatijama smo davali ljubavna pisma, a ne kao
sada sladnje poruke sa smajlijima i srcima. Zao mi je sto to nikada neces
doziveti. Sta mislis o svemu tome , je l’ ti se cini zanimljivo?
Sin: neko me je
follow-ao, cekaj da pogledam.
Нема коментара:
Постави коментар