“Kada covek voli zenu ,spreman je na sve, i do kraja
sveta ako treba, samo da ona sretna je.”
Jos uvek se secam dana kada sam te sreo,
nisam ni slutio da ces postati moga srca deo.
Retkost je sto sam naisao na tebe, dijamanti se ne pronalaze
sami od sebe.
Nijedna kao ti mi srce nije ukrala, znala si kako da dignes
plamen iz pepela.
Bila si devojka koja je znala da voli, imao sam ceo svet
u rukama svojim.
Neiskvarena dusa, k’o da si poslana sa neba, ti si moj
andjeo cuvar koji mi silno treba.
Bezbroj slepih ulica i napustenih stanica, odlazim na put
koji nema povratka.
Mozda tamo nadjem put do svoje srece,mozda me opet tvoja
carolija ponese.
Nastavljam da lutam za tragovima tvojim, lutam iako se
bojim,
da sve je uzalud, da je proslo nase vreme, sat otkucava, tu
nema dileme.
Toliko puta mastao o buducnosti i nama, toliko toga hteli
, a pogledaj nas sada,
snovi su prosli, ali sve sto zelim jeste, da opet kao
nekada se pored mene smejes.
Uvek cu da se secam prvog puta kad si rekla da me volis,
nikada nisam osecao toliku moc u grudima svojim.
Ako me ikada sretnes , ponesi onaj osmeh koji si sa mnom
imala,
A tada ce da zastane svet, i zelecu da traje zauvek,
da
do kraja zivota uzivam,u savrsenstvu pred mojim ocima.
Jer ti si taj vatreni zmaj koji luta po mojim snovima,
jedina svetla tacka, bez koje ne postojim ja.
Boze okaci joj na vrat amajliju srece, nista nije lepse
od devojke koja se smeje.
A ljudi ce da pronadju s vremenom prasnjave stranice
ispisanih pesama,
na njima ce pisati
da si moj zivot, moja zvezda padalica.
Nikada ne zaboravi da si meni sve, ti si varnica koja me
pokrece.
Bila si i ostala moja princeza , uvek cu se secati 3.
novembra
Нема коментара:
Постави коментар