Zar moje
reci gube vrednost? Mislite da je jos ovo jedan dosadan nedeljni tekst na koji
ljudi bace
pogled , pa
prelistaju na sport ili modu? Ne zaboravite, uvek je se najbitnije stvari
nalaze u malim slovima na dnu papira.
Ljudi vole
da se osecaju zapazeno, vole da se o njima prica, da njihovo ime samo ispada iz
necijih usta.
Ali gde je
tu car? Previse javnog eksponiranja i potrebe popularnosti rusi svu tu
tajnovitost i misterijoznost koja je po meni kljuc ka vecem interesovanju i
zanimljivosti jedne persone.
Razmislite
malo, cinjenica je da ce decko pre primetiti devojku koja stalno vuce guzicu po
hodnicima i nabacuje se svima, nego devojku koja sedi i cita knjigu. Ali sve je
to relativna stvar. Nikad necete saznati koje kvalitete ima ta osoba koja je na
nekin nacin neprimetna. Mozda prelepo peva, ili se odlicno ljubi, mozda ko zna,
obozava video igrice. Okej je odvojiti se od najpoznatijeg kluba u gradu i
otici u karaoke bar. Mozda nece biti tamo elitna ekipa na koju svi uzdahuju,
ali nikad ne znas sta te ceka iza ugla.
Poenta je
da, prava je dragocenost naci nekoga o kome se ne prica mnogo i ko je nepoznata
knjiga za tebe. Vremenom otkrivati slova i reci u njoj, upoznavati nove
krajolike i proputovati je. Ni za sta na svetu ne bih menjao tu pricu, a
pogotovo ne za pricu koju svi znaju.
Misterija
privlaci, daje ti osecaj radoznalosti. Nadam se da ce te svi pronaci ono o cemu
tragate.
Za kraj da
spomenem sponzore ovog teksta, ups , nema ih. Samo ja, olovka i papir.
Нема коментара:
Постави коментар