Iz koraka u korak, od reci do reci, sekunda izmedju
predaha. Spontanim okretnom vidim sebe u ogledalu. Postavljam pitanja,
vodoravnim redom i tako u nedogled. Osecam se kao da sam na ispitu. Medjutim,
ovog puta sam ja u ulozi profesora. Zapitam se, kakav sam ja to covek postao?
Kako me ljudi gledaju sa strane? Da li sam cinio dobre stvari ili se spremao za
pakao? Preispitujem sebe, dok mi treptaji oka stoje na pauzi. Glasno i jasno u
sebi odgovaram. Gnjurim kroz okean kako bih nasao biser u skoljki.
Ogledalce, ogledalce... Podsecas me na toliko toga, na
toliko njih. Jedan pad i gotovo. Ja sam tvoja suprotnost. Prepreke i padovi me
samo nacine jacim. Dok osecam da mi je oreol na glavi, dotle sam srecan i
zasticen. Sada odlazim
laganim, necujnim koracima.
Нема коментара:
Постави коментар